I slatinski Muzej kuha s Muzejima u loncu

„Prehrana nije samo pripremljeno i pojedeno jelo, ono je filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto najživlja slika onih prije nas, čija su jela ovisila o socijalnom momentu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima.” (www.muzejuloncu.com)

Da hrana nije samo hrana na vrlo zanimljiv način pokazuje projekt Muzej u loncu koji je pokrenuo Etnološki odjel Gradskog muzeja Požega. Projektom se žele pobuditi sjećanja i uspomene na zaboravljena tradicionalna jela s kraja 19. i početka 20. st. te sakupiti što više starih i originalnih recepata. Rekonstrukcijom tj. pripremom jela, kuhinja naših starih vraća se u život, dok se pomnim dokumentiranjem pripreme i detaljnim ispitivanjem kazivača čuva od zaborava.

Poznato je da se u Slavoniji dobro jede, ali skromno hvali hranom, stoga je jedan ovakav projekt važan doprinos gastronomsko-gurmanskom profiliranju i promoviranju ovog dijela Hrvatske.
Požeški Muzej više nije sam u loncu, sada mu se pridružuju i drugi muzeji Slavonije, Baranje i Srijema pa smo se i mi odvažili kuhati s njima u našoj malenoj muzejskoj kuhinji. Uz ležeran razgovor s gospođom Majom Žebčević Matić, etnologinjom i ravnateljicom Gradskog muzeja Požega, naše kazivačice svjedočile su o tome što se nekada jelo, kako se i kada pripremala hrana. Uz razgovor, paralelno se odvijala priprema dvaju tradicionalnih jela slatinskog kraja. Gospođa Marica Kenjerić kuhala nam je jelo pod neobičnim nazivom – na žufi rezanci.

Radi se o domaćim rezancima koji se kuhaju u umaku od usitnjenih bućinih sjemenki, a konzumiraju se za vrijeme posta. Još poznatije jelo našeg kraja, bošpor, pripremila nam je gospođa Nedeljka Grgić, i to u dvije varijante, s paradajzom i s rasolom. Tijekom rekonstrukcije jela, uz razgovor i na kraju degustiranje neki od nas su se podsjetili na zaboravljene kulinarske sastojke i priče, a neki naučili mnogo o svakodnevnom životu naših starih koji se odvijao dobrim dijelom oko kuhinjskog stola.