Godine 1984. Narodno sveučilište „Veljko Vlahović“ donosi odluku u osnivanju Zavičajnog muzeja koji će djelovati u sastavu istog Sveučilišta. Prvi prostor Muzeja bio je Draškovićev dvorac u sjevernom dijelu grada. O vremenu nastanka dvorca ne postoje točci podatci, a smatra se da je nastao u prvoj polovici 19. stoljeća kao paromlin. Kasnije adaptacijama zgrada je preuređena i dobiva današnju formu. U dvorcu je u 19. stoljeću organiziran prvi „molitveni dom“ slatinske židovske zajednice.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je bila Đački dom za djecu bez roditelja, a do 1978. uprava Srednjoškolskog centra. Godine 1983. i 1984. dio dvorca se adaptira za potrebe novoosnovanog muzeja. Od osnutka do 1991. godine djelatnica muzeja prikuplja bogatu povijesnu i kulturnu građu slatinskog kraja te Muzej priprema i otvara spomen kuću Nikole Miljanović Karaule u Lisičinama, Galeriju Branka Radunkovića u Novoj Bukovici i prvi etnografski postav u dvorcu.

Draškovićev dvorac

Godine 1984. Narodno sveučilište „Veljko Vlahović“ donosi odluku u osnivanju Zavičajnog muzeja koji će djelovati u sastavu istog Sveučilišta. Prvi prostor Muzeja bio je Draškovićev dvorac u sjevernom dijelu grada. O vremenu nastanka dvorca ne postoje točci podatci, a smatra se da je nastao u prvoj polovici 19. stoljeća kao paromlin. Kasnije adaptacijama zgrada je preuređena i dobiva današnju formu. U dvorcu je u 19. stoljeću organiziran prvi „molitveni dom“ slatinske židovske zajednice.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je bila Đački dom za djecu bez roditelja, a do 1978. uprava Srednjoškolskog centra. Godine 1983. i 1984. dio dvorca se adaptira za potrebe novoosnovanog muzeja. Od osnutka do 1991. godine djelatnica muzeja prikuplja bogatu povijesnu i kulturnu građu slatinskog kraja te Muzej priprema i otvara spomen kuću Nikole Miljanović Karaule u Lisičinama, Galeriju Branka Radunkovića u Novoj Bukovici i prvi etnografski postav u dvorcu.