Nakon preseljenja Zavičajnog muzeja Slatina u prostore Centra za kulturu/Pučkog otvorenog učilišta Slatina potaknuto je pitanje kako obavljati muzejski posao u navedenom prostoru, te na koji način formirati stalni postav. Ideja o stvaranju stalnog postava dobila je svoje temelje 2003. godine kada je za Grad Slatina odlučio Zavičajnom muzeju Slatina ustupiti dio zgrade starog kotar/stare škole.

Iste godine Hrvatsko muzeološko društvo prihvaća muzeološki koncept postava koje je predočila Dragica Šuvak a recenziju su potpisali dr.sc. Žarka Vujić i dr.sv. Zoran Grijak. Glavna premisa postava bila je predočiti materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu slatinskog kraja. Kao osnovni element strukture stalnog postava izabrana je školska svjedodžba Hilda Mundweil iz 1915. godine izdane u zgradi u kojoj je danas smješten muzej. Tematski je stalni postav podijeljen po školskim predmetima koji su navedeni na svjedodžbi.

Uvodni dio postava posvećen je predmetu Zemljopis s osnovnim geografskim, pedološkim, prostornim gabaritima slatinskog kraja, a u širem smislu i dosega slatinčana van granica zavičaja s naglaskom na putovanja kompozitora Milka Kelemena. Predmet Povijest obuhvaća najveći dio stalnog postava Zavičajnog muzeja Slatina i pokazuje povijesne i kulturološke promjene slatinskog kraja od prapovijesti do Domovinskog rata. Povijesne promjene i migracije vezane uz njih utjecale su i na vjerski sastav stanovništva Slatine koji je prikazan kroz predmet Nauk vjere. Dosezi stanovnika Slatine i okolice na poljima umjetnosti prikazani su kroz predmete Pjevanje i Risanje u kojima su prikazana pjevačka društva i glazba u svakodnevnom životu, te likovni umjetnici slatinskog kraja. Prikazom bukove šume Papuka i životinjskog svijeta u i oko rijeke Drave prezentiran je predmet Prirodopis. Predmet Gospodarstvo i gospodarski ručni rad dječaka prikazan putem stolarske radionice koja naglašava obrtništvo ali i tradiciju obrade drveta na slatinskom prostoru. Školskim predmetom Ručni rad djevojčica prikazano je bogato tekstilno rukotvorstvo slatinske okolice, a fokus je stavljen na građi iz tzv. Sopjanskog kulturnog kruga. Druga ambijentalna tema prikazuje uređenje kuhinje iz kraja 19. i početka 20. stoljeća i vezan je za školski predmet Kućanstvo i higijena. U drugoj prostoriji stalnog postava prikazani su ostali predmeti sa školske svjedodžbe. Prvi predmet je Računarstvo i geometrija koji prikazuje razvoj Slatine kao značajnog trgovišta. Školske bilježnice, slike za zornu obuku, nalivpera, bugačice prikazuju školski predmet Krasopis, i ujedno podsjećaju na pomalo zaboravljen način pisanja. Predmet Narodni jezik govori o književnicima i znanstvenicima iz slatinskog kraja i vezi njih i zgrade stare škole u kojoj su pisali prva slova. Zadnji predmet koji se nalazi na našoj svjedodžbi je Gimnastika kroz koju je prikazan razvoj, važnost i uspjehe slatinskog sporta.