Draškovićev dvorac
Godine 1984. Narodno sveučilište „Veljko Vlahović“ donosi odluku o osnivanju Zavičajnog muzeja koji će djelovati u sastavu istog Sveučilišta. Prvi prostor Muzeja bio je Draškovićev dvorac u sjevernom dijelu grada. O vremenu nastanka dvorca ne postoje točni podatci, a smatra se da je nastao u prvoj polovici 19. stoljeća kao paromlin. Kasnije adaptacijama zgrada je preuređena i dobiva današnju formu. U dvorcu je u 19. stoljeću organiziran prvi „molitveni dom“ slatinske židovske zajednice.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je bila Đački dom za djecu bez roditelja, a do 1978. uprava Srednjoškolskog centra. Godine 1983. i 1984. dio dvorca je adaptiran za potrebe novoosnovanog muzeja. Od osnutka do 1991. godine djelatnica muzeja prikuplja bogatu povijesnu i kulturnu građu slatinskog kraja te Muzej priprema i otvara spomen kuću Nikole Miljanović Karaule u Lisičinama, Galeriju Branka Radunkovića u Novoj Bukovici i prvi etnografski postav u dvorcu.
Domovinski rat i Dom kulture
Zgrada dvorca je u Domovinskom ratu oštećena uslijed rušenjem dijela stropa iznad etnografskog postava, depoa i prostora za povremene izložbe. Građa je pohranjena na sigurno mjesto, a povremene izložbe se od tada organiziraju u salonu namještaja Slatinka, Gradskoj čitaonici i predvorju kino-dvorane Narodnog sveučilišta.
Od 1993. Zavičajni muzej djeluje u sastavu Centra za kulturu, a za potrebe rada i izlaganja Muzeju su prepuštene pojedine prostorije u Domu kulture. Od tada su povremene izložbe organizirane u prizemlju zgrade koji je preuređen u galeriju/izložbeni prostor. Muzej nastavlja s prikupljanjem i obradom muzejske građe, formiranju novih zbirki, znanstvenom istraživanju slatinskog kraja s ciljem preseljenja Muzeja na novu lokaciju.
Stari kotar
1. kolovoza 2006. godine, odlukom Gradskog vijeća grada Slatine, Zavičajni muzej Slatina postao je samostalna institucija. Uz kustosicu Dragicu Šuvak Zavičajni muzej Slatina dobiva novog djelatnika Dragan Bačmaga na mjestu muzejskog tehničara. Godine 2009. započeto je preseljenje Zavičajnog muzeja Slatina u prostor stare škole/starog kotara koje je završeno 2019. godine preseljenjem cjelokupne muzejske građe.
Zgrada Starog kotara u kojoj je danas smješten Zavičajni muzej Slatina datira u 19. stoljeće i građena je u više faza. U prvoj fazi je izgrađen dio prema parku koje je od tada bio sjedište Općinskog poglavarstva. Od 1900. do 1904. godine gradi se gornji kat za potrebe Više pučke škole te prostor namijenjen za zatvor kotarske oblasti. U istoj zgradi je djelovao sud, a od 1904. godine i gruntovnica. Osim Pučke škole, od 1924. do 1934. u zgradi je bila i Građanska škola. Preseljenjem Općinskog poglavarstva 1949. godine stvoreni su uvjeti za premještanje svih razredi osnovne škole u zgradu. Zgrada ostaje kao škola sve od 1981. godine kada je iseljenja uslijed oštećenja koje je zgrada zadobila nakon snažnog potresa. Nakon iseljenja zgrada je prepuštena devastaciji i propadanju sve do njezinog obnavljanja koje je započelo 1998. godine.